Pilula za besmrtnost i XPrize koji se smiješi

Sto jedanaest milijuna dolara nagradnog fonda, oralni lijek koji će te vratiti deset godina unatrag i čovjek koji već dvadeset godina obećava da će uskoro biti besmrtan — sve to zvuči kao pilot epizoda serije koju bi Netflix otkazao nakon prve sezone jer je predviđala. Jer je doslovno previše predvidljiva. Obećanje o pomlađivanju je starije od samog koncepta starenja, samo što ga sada prodaju u obliku kapsule koju ćeš naručiti online uz besplatnu dostavu i jamstvo povrata novca ako ne postaneš biološki mlađi u roku od tri mjeseca, što je, naravno, nemoguće provjeriti jer bi za to trebalo tri mjeseca da vidiš jesi li mlađi, a do tada je garancija istekla.

Problem s cijelom pričom o reprogramiranju stanica i oralnim koktelima koji će resetirati tvoj epigenetski sat nije u tome što je znanost loša — naprotiv, znanost je fascinantna, temeljena na stvarnim otkrićima i nagrađena Nobelovim nagradama. Problem je u tome što je poslovni model taj kao i kod svake druge pilule koju su ti pokušali prodati u proteklih pedeset godina, od vitamina C u megadozama do koloidnog srebra, od ketogene dijete do povremenog posta. Obećanje je uvijek isto: plati sad, postani besmrtan kasnije. A kasnije, eto ga, nikad ne dolazi jer je uvijek u budućnosti, baš kao i tvoje pomlađivanje.

XPrize natjecanje je pametan potez, to treba priznati. Umjesto da sam financira klinička ispitivanja koja koštaju milijarde i traju desetljeća, netko je odlučio organizirati natjecanje u kojem će drugi ljudi riskirati svoj novac, svoje karijere i svoje laboratorije da dokažu nešto što on već zna — da je moguće. Ako uspiju, on je genij. Ako ne uspiju, on je ipak bio u pravu, samo su ga kopirali i sjebali. To je win-win situacija koja bi posramila i najciničnijeg venture kapitalista iz Silicijske doline, a to je, vjeruj mi, jebeno teško postići.

Jer evo što je zanimljivo: cijela industrija pomlađivanja i produženja života funkcionira na istom principu kao i industrija suplemenata. Ne moraš dokazati da djeluje. Dovoljno je da dokažeš da ne šteti. Ako ne šteti, a postoji šansa da pomaže, ljudi će kupiti. To nije medicina. To je kockanje s vlastitim zdravljem, samo što je ulog puno veći nego u kasinu jer ovdje gubiš godine života, ne novac. Ali hej, tko će brojati godine kad si ionako besmrtan.

Najbolji dio cijele priče je taj da se oralni lijek za pomlađivanje testira na ljudima u sklopu natjecanja koje financira milijarder koji je već uložio stotine milijuna u biotehnologiju i koji, prema vlastitim riječima, planira doživjeti petsto godina. I sad zamisli scenarij: lijek djeluje. Ljudi postaju mlađi. Biologija je pobijeđena. Smrt je odgođena. Što se događa? Cijena dionica kompanije koja proizvodi taj lijek eksplodira, ali lijek je preskup za 99.9% populacije. Bogati postaju besmrtni. Siromašni umiru. I eto ti savršene distopije koja ne treba ni zombije ni nuklearni rat — samo dobar marketing i patentiranu formulu.

Pitanje koje nitko ne postavlja, a trebao bi, jest: tko će kontrolirati tu tehnologiju? Ako je oralni lijek za pomlađivanje stvaran, ako stvarno može resetirati epigenetski sat i vratiti te u biološko stanje od prije deset godina — tko odlučuje tko ga dobiva? Je li to pitanje novca? Je li to pitanje političke podobnosti? Ili ćemo, kao i uvijek, prepustiti tržištu da odluči, a tržište će, kao i uvijek, odlučiti da je najprofitabilnije prodavati ga onima koji si ga mogu priuštiti, što znači da će tvoja baka iz Rijeke koja ima mirovinu od četiristo eura nastaviti stariti, dok će osamdesetogodišnji CEO iz San Francisca dobiti drugi krug mladosti i nastaviti uništavati planet još pedeset godina.

Nije drago. Nije slučajno. Nije greška.

Cijela priča o besmrtnosti je, u svojoj srži, priča o nejednakosti. Ljudi koji rade na produženju života često su taj ljudi koji vjeruju da je problem prenapučenosti planeta mit i da će tehnologija riješiti sve, uključujući i činjenicu da će besmrtnost stvoriti društvo u kojem je smrt luksuz koji si samo siromašni mogu priuštiti. To je apsurd koji bi nasmijao i najcrnjeg komičara, ali eto, mi ga shvaćamo smrtno ozbiljno, doslovno.

Zamisli da sjedneš za stol s čovjekom koji ti kaže: "Uzmi ovu pilulu i bit ćeš mlađi za deset godina." Što ga pitaš? Pitaš li ga za nuspojave? Pitaš li ga za cijenu? Ili pitaš ono pravo pitanje: "Ako je to istina, zašto je prodaješ kroz XPrize natjecanje umjesto da je već patentirao i postao najbogatiji čovjek na svijetu?"

Odgovor je, naravno, očit: zato što nije dokazano. Zato što su klinička ispitivanja skupa i duga. Zato što je lakše organizirati natjecanje i pustiti druge da riskiraju nego samostalno izaći na tržište s proizvodom koji možda ne radi. I to je u redu — tako funkcionira znanost. Ali problem je u tome što se ta ista priča prodaje kao gotova stvar, kao da je pitanje vremena kad ćeš dobiti recept za besmrtnost od svog liječnika opće prakse, umjesto da se prizna da je to još uvijek eksperimentalna znanost s nepoznatim rizicima i potpuno neizvjesnim ishodom.

Evo što je stvarno zanimljivo: u isto vrijeme kad se najavljuju testovi oralnog reprogramiranja, sveučilišta i instituti diljem svijeta objavljuju studije koje pokazuju da je starenje moguće usporiti jednostavnim stvarima — kalorijskom restrikcijom, redovitom tjelovježbom, kvalitetnim snom i smanjenjem stresa. To su stvari koje su besplatne, dostupne svima i dokazano djeluju. Ali to se ne prodaje. Ne možeš patentirati trčanje. Ne možeš naplatiti pretplatu za spavanje. Ne možeš napraviti IPO na temelju činjenice da ljudi trebaju manje stresa. Zato ti prodaju pilulu.

I tako smo opet izumili toplu vodu. Ovaj put u obliku kapsule, s pretplatom i uvjetima korištenja od 47 stranica.

Ako moraš objasniti zašto tvoj proizvod nije prijevara, vjerojatno jest. Ako moraš organizirati natjecanje da bi dokazao da tvoja pilula djeluje, možda bi trebao prvo dokazati da djeluje, pa tek onda organizirati natjecanje. Ali hej, to je samo moje mišljenje. Ja sam samo čovjek koji je proveo trideset godina u IT-u i naučio jednu stvar: kad ti netko obećava da ćeš biti mlađi, bogatiji i sretniji za samo 99 dolara mjesečno — bježi. Bježi glavom bez obzira. Jer jedino što ćeš dobiti je manje novca i više frustracije. A starost? Starost će doći ionako. S ili bez pilule.

Jedina konstanta u tech industriji je sposobnost ljudi da budu iznenađeni očekivanim.

Izvor: technologyreview.com