Ritech Expo u Exportdrvu: forenzika u realnom vremenu

Umjetna inteligencija, medicina i umjetnost na jednom mjestu — zvuči kao početak loše šale o čovjeku koji je ušao u bar i naručio sva tri, pa se iznenadio što mu barmen nije donio ništa. Ali evo nas u riječkom Exportdrvu, gdje su stručnjaci iz Hrvatske i svijeta odlučili da je vrijeme da se te tri stvari upoznaju, popiju kavu i možda osnuju startup. I to je, u osnovi, cijela priča o tech sajmovima danas: netko skupi pametne ljude u prostoriju, pusti ih da pričaju o budućnosti, a publika se nada da će barem jedan od tih panela proizvesti nešto korisnije od besplatnog kroketa i optimističnih izjava.

Prvo, odajmo počast lokaciji. Exportdrvo je jedno od onih riječkih mjesta koje je preživjelo tranziciju, propast industrije, gentrifikaciju i trendove, i još uvijek stoji kao svjedok da je Rijeka nekad nešto proizvodila, a ne samo konzumirala. Danas u njemu odjekuju riječi o AI-ju, obradi signala i neuronskim mrežama, i to je lijepo. Jebote, lijepo je. Jer ako postoji grad koji zaslužuje da ga netko spoji na stvarnu tehnološku mrežu, a ne na još jedan EU projekt koji će završiti kao PDF od 400 stranica u ladici nekog pročelnika, to je Rijeka.

Ali hajmo na stvar. Ono što je zanimljivo kod Ritech Expoa nije samo to što su doveli predavače koji znaju razliku između LLM-a i LMM-a, nego što je jedan od panela bio posvećen forenzici javnog novca. I tu dolazimo do srži problema. Jer dok s jedne strane imamo ljude koji pričaju o tome kako će AI dijagnosticirati rak brže nego što doktor stigne reći "pogledajmo nalaze", s druge strane imamo alate koji otkrivaju kako je netko potrošio 200 tisuća kuna na konzultantske usluge za izradu strategije koja je na kraju kopirana s prvog linka na Googleu. I to je taj disbalans. Tehnologija koja može spasiti živote, i tehnologija koja može otkriti da je tvoj susjed na čelu mjesnog odbora u sukobu interesa od 1998. godine.

Šest tisuća devetsto deset findinga iz javne nabave. Sedamdeset tisuća udruga koje su pile iz javnog proračuna. Milijun tristo osamdeset tisuća osoba koje su se pojavile u tim shemama. I konflikti interesa koji se vide iz svemira, ali ih netko mora izmjeriti, popisati i prikazati na ekranu da bi se dogodilo nešto što se zove "transparentnost". To je ono što je RiNET donio na Expo: alat koji kaže "evo ti podaci, sad ti vidi što ćeš s njima". I to je, u osnovi, jedina iskrena stvar koju tehnologija može ponuditi. Ne rješenje. Alat. Ako misliš da će ti algoritam riješiti problem korupcije, isto si naivan kao onaj koji misli da će mu fitness tracker riješiti problem gojaznosti.

I tu dolazimo do one klasične zablude koja prati svaki tech sajam od prvog dana: vjerovanje da će tehnologija sama po sebi riješiti probleme koje su stvorili ljudi. Kao da ćeš instalirati ERP sustav u gradskoj upravi i odjednom nestati svi oni koji su navikli da im se računi obračunavaju na temelju "dogovora" umjesto na temelju stvarnog rada. Neće. Što će se dogoditi? Dobit ćeš ERP sustav koji je prilagođen tako da i dalje omogućuje iste muljaže, samo sada s boljim dashboardom. Jer ljudi su kreativni. Ako im daš alat koji bi trebao spriječiti krađu, oni će izmisliti način da ga zaobiđu brže nego što ti stigneš napisati user manual.

Zato je forenzika podataka, onakva kakvu je RiNET predstavio, jedini iskreni pristup. Ne nudi rješenje. Nudi činjenice. Evo ti podaci, evo ti poveznice, evo ti vremenski slijed. Ti odluči što ćeš s time. Ako si građanin, možeš ih koristiti da postaviš pitanje na sjednici gradskog vijeća. Ako si novinar, možeš ih koristiti da napišeš članak koji će netko pročitati i možda se zapita zašto je lokalni poduzetnik dobio posao vrijedan pola milijuna eura bez javnog natječaja. A ako si političar, možeš ih koristiti da vidiš koliko su tvoji prethodnici bili kreativni s tuđim novcem. Sve opcije su na stolu.

A što je s umjetnošću i medicinom? Pa, tu je priča jednostavnija, ali ništa manje zabrinjavajuća. AI u medicini je fantastičan. Algoritmi koji prepoznaju tumore na CT-u bolje od radiologa, sustavi koji analiziraju patohistološke preparate brže od laboranta, chatbotovi koji pomažu pacijentima da shvate svoju terapiju. Sve to postoji, sve to radi, i sve to će promijeniti način na koji se liječimo. Ali pitanje nije hoće li tehnologija funkcionirati. Pitanje je hoće li je itko implementirati na način koji nije samo još jedan pilot projekt koji će završiti u ladici. Jer hrvatsko zdravstvo ima problema koji se ne rješavaju algoritmom. Problem je u organizaciji, u financiranju, u činjenici da liječnici zarađuju manje od konobara u centru Zagreba. I dok ti ne riješiš te osnovne stvari, AI će biti samo još jedan skupocjeni dodatak koji stoji u kutiji i skuplja prašinu.

Isto vrijedi i za umjetnost. AI generira slike, piše pjesme, komponira glazbu. I to je jebeno impresivno. Ali pitanje je: tko će to konzumirati i zašto? Ako je cilj proizvesti što više sadržaja što jeftinije, onda smo na dobrom putu da dobijemo more prosječnih stvari koje nitko neće pamtiti. Ako je cilj stvoriti nešto što će dirnuti ljude i natjerati ih na razmišljanje, onda AI nije ništa bolji od prosječnog studenta akademije koji pokušava platiti stanarinu. Razlika je u tome što studentu možeš platiti kavu i reći mu da je genijalan, dok AI traži struju, servere i nekoga tko će ga trenirati.

I tako smo došli do kraja prvog dana Ritech Expoa. Netko je pričao o neuronima, netko o poreznim prijavama, netko o tome kako će nas roboti zamijeniti na poslu. I sve su to važne teme. Ali ono što čovjeka najviše zabrine nije tehnologija, nego naša sposobnost da je iskoristimo na pametan način. Jer imamo alate koji mogu otkriti svaki sukob interesa u javnoj nabavi, i imamo alate koji mogu dijagnosticirati rak prije nego što postane smrtonosan. I to je super. Ali ako ih ne koristimo, ako ih ostavimo da skupljaju prašinu u Exportdrvu dok se mi vraćamo na svoje svakodnevne muljaže, onda smo samo potrošili još jedan dan na pričanje o budućnosti koja nikad neće doći.

Budućnost je stigla. Donijela je račun. I na nama je da odlučimo hoćemo li ga platiti ili ćemo ga proslijediti sljedećoj generaciji, s kamatama.

Izvor: riportal.net.hr