Sedamsto miniranja za jedan izlaz s autoceste

Geologija je, kažu, pokazala svoje pravo lice. Ta dionica od Učke prema Matuljima navodno je jedna od najsloženijih u cijelom projektu, što je fraza koju čujemo svaki put kad netko probuši proračun za tristo posto. Kao da je država tek sad otkrila da Istra nije napravljena od pješčenjaka i dobre volje, nego od krša, škriljavca i kamena koji se ponaša kao da ga je osobno uvrijedio Markov trg. Miniraju, miniraju, pa opet miniraju — sedamsto puta, uz neprekinuti promet. To je tehnički podvig, nema šta. Ali i savršena metafora za hrvatsku svakodnevicu: radimo, ali sve ide sporo, skupo i uz obaveznu dozu apsurda.

Pokušajmo postaviti naivno pitanje, onako Cunkovski: ako znamo da je Istra krševita od pamtivijeka — otkad postoje geološke karte, otkad postoje bušilice i seizmološki profili — zašto je iznenađenje da je probijanje kroz nju teško? To je kao da naručiš pizzu, dobiješ tijesto, i kažeš: "Joj, nisam znao da će biti tako komplicirano dignuti kvasac." Ljudi moji, pa vi ste projektirali autocestu. Imali ste dvadeset godina da proučite svaki milimetar te planine. A sad ste iznenada otkrili da kamen ne voli eksploziv? To nije geologija — to je menadžment koji misli da se planine mogu uvjeriti lijepom riječju i rokovnikom.

Ali najljepši dio priče je onaj o neprekinutom prometu. Dok ti s jedne strane tunela miniraš stijenu, s druge strane vozi baka u Yugu s kovčegom na krovu i turist iz Frankfurta koji ne razumije zašto mu navigacija kaže da je stigao, a ispred njega je rupa od deset metara. To je hrvatski inženjerski balet: sve u isto vrijeme, sve uz smijeh i psovku. Nema zatvaranja, nema obilazaka, nema "molimo strpljenje" — samo nastavi voziti, a mi ćemo minirati dok ti prolaziš. Koji kurac, tko je to smislio? Netko tko nikad nije vozio autocestom, ali je zato odlično prošao na natječaju.

I sad će, eto, "početkom ljeta" prvi kilometri biti u prometu. Početkom ljeta. Ta fraza u hrvatskom građevinskom rječniku znači "negdje u kolovozu, ako ne padne tuča". Ali ajde, dajemo im benefit sumnje. Možda stvarno otvore, možda se dogodi čudo. Možda se i Učka malo smiri i prestane se ponašati kao da je osobni neprijatelj svakog projektanta. Jer kad se otvori ta dionica, ljudi će iz Rijeke prema Istri voziti brže, lakše, bez čekanja u kolonama koje su postale nezaobilazni dio ljetnog rituala. To bi bilo jebeno dobro. To bi bilo kao da netko napokon servisira auto koji cvili dvadeset godina.

Ali nećemo se veseliti prerano. U ovoj zemlji smo naučili da je optimizam luksuz koji si ne možeš priuštiti. Dok ne vidiš asfalt, dok ne prođeš tim tunelom, dok ne osjetiš miris nove ceste — sve je samo još jedna najava. A najave su kod nas specijalnost. Najavljujemo mostove, ceste, bolnice, škole, digitalizaciju, pametne gradove, pametne sve — a onda se probudimo i shvatimo da je jedino što smo pametno napravili to što smo izmislili novu riječ za "kasni". "Početkom ljeta" je postala sinonim za "kad bude, bit će".

I gle čuda, dok oni miniraju, mi stojimo u koloni na staroj cesti, gledamo u planinu i pitamo se: je li ovo uopće vrijedno truda? Je li vrijedno sedamsto miniranja, milijuna eura i beskrajnih rokova samo da bi stigli deset minuta brže do Opatije? Naravno da jest. Autoceste su infrastruktura koja mijenja živote, koja povezuje, koja omogućuje da turist iz Njemačke stigne do mora prije nego što mu isteče godišnji. Ali cijena koju plaćamo — ne samo u novcu, nego u strpljenju, u živcima, u povjerenju u sustav — ta cijena je previsoka za ono što dobivamo.

Ako je geologija kriva, neka bude. Ako su rokovi bili nerealni, neka. Ali kad se sve zbroji, ostaje samo jedan osjećaj: da smo mogli bolje. Da smo mogli pametnije. Da smo mogli, pas mater, izgraditi cestu bez da svaki put iznova otkrivamo toplu vodu. Ili, u ovom slučaju, hladni kamen.

Sedamsto miniranja. Sedamsto puta su pritisnuli okidač, sedamsto puta je zemlja zadrhtala, sedamsto puta su se ljudi u okolnim selima pitali: "Jel' rat?" Nije rat. Samo još jedna hrvatska autocesta u nastajanju. Spora, skupa, ali nekako — naša.

Izvor: riportal.net.hr