Šest stotina trideset dva milijuna eura u jednom tjednu, i to samo u Europi, što je dovoljno da...

Tjedan je bio, kako to vole reći u startup krugovima, "aktivan". Verda je digla 117 milijuna dolara, Aleph Alpha ide u akviziciju, a netko je konačno odlučio riješiti kvantno usko grlo što zvuči kao naslov znanstveno-fantastičnog filma koji bi propao na box officeu jer ga nitko ne bi razumio — uključujući i one koji su ga financirali. Šezdeset pet dealova, pet izlaza, i more M&A priča koje mirišu na konsolidaciju, paniku i poneki oportunizam.

Verda je zanimljiva jer je digla 117 milijuna dolara u trenutku kad tržište više nije toliko ludo da baca novac na svaki pitch deck s riječju "AI" u naslovu. Netko je očito napravio domaću zadaću, ili ima zaista dobar proizvod, ili je jednostavno bolji u prodavanju magle od konkurencije. U svakom slučaju, 117 milijuna je ozbiljna brojka koja bi u Hrvatskoj financirala digitalizaciju triju ministarstava, jedne komunalne tvrtke i još bi ostalo za pivo na Korzu — ali u Njemačkoj to je "ok, ajmo vidjeti za godinu dana".

Aleph Alpha u akviziciji je druga priča. Njemački AI startup koji je trebao biti europski odgovor na američke i kineske divove, sad traži nekoga tko će ga pokupiti prije nego što ostane bez novca i bez smisla. To nije neuspjeh, to je realnost. Europska AI scena je kao onaj restoran koji kuha odlično, ali nema parkinga i konobar je bezobrazan — gosti odlaze tamo gdje je lakše, brže i jeftinije, a to su Sjedinjene Države i Kina.

Kvantno usko grlo, koje su navodno riješili, zvuči kao nešto što bi trebalo promijeniti svijet, ali u praksi će vjerojatno značiti da će netko moći brže izračunati koliko mu treba da vrati kredit za stan koji si ne može priuštiti. Kvantno računalstvo je kao fuzijski reaktori — uvijek pet godina udaljeno od komercijalne primjene, i uvijek dovoljno daleko da investitori ne traže povrat novca dok su još živi.

Šezdeset pet dealova u tjedan dana zvuči puno, ali kad pogledaš strukturu — većina su runde financiranja za startupove koji troše novac brže nego što ga zarađuju, s poslovnim modelima koji se oslanjaju na pretpostavku da će tržište rasti zauvijek, što je logika jednako zdrava kao vjerovanje da će cijene nekretnina u Zagrebu ikad pasti. Neće, i neće.

Ono što je jebeno zanimljivo nije koliko je novca dignuto, nego tko ga diže i za što. U Europi, AI startupovi najčešće završavaju u rukama američkih investitora ili u akvizicijama koje ih pretvaraju u odjele većih kompanija. Europski suverenitet u AI-ju je iluzija koju prodaju političari na konferencijama dok u pozadini njihovi ministri potpisuju ugovore s Amazonom i Googleom za hosting podataka. Suverenitet, jebote, koja šala.

Ako pogledaš brojke, 632 milijuna eura u tjedan dana je otprilike ono što Hrvatska potroši na subvencije za solarne panele, obnovu škola i jednu manju aferu s otkupom poljoprivrednog zemljišta. Razlika je u tome što u Europi taj novac završava u rukama ljudi koji će za dvije godine ili postati milijarderi ili otići raditi u Google — a u Hrvatskoj završava u rukama ljudi koji će otvoriti firmu za consulting i kupiti novi BMW.

Kvantno usko grlo je, ako ćemo iskreno, najbolja vijest ovog tjedna. Ne zato što će kvantna računala sutra riješiti problem gladi u svijetu, nego zato što netko konačno radi na infrastrukturi koja nije još jedan chatbot koji će ti napisati mail na engleskom s toliko grešaka da će ga i Siri, koja je ionako beskorisna, ispraviti. Kvantno računalstvo je jedino područje gdje Europa ima šansu, jer su Amerikanci i Kinezi previše zauzeti građenjem većih modela da bi se bavili fizičkim ograničenjima.

I tako smo opet na početku. Novac teče, startupovi rastu, akvizicije se događaju, a kvantno usko grlo je riješeno — barem dok netko ne dokaže suprotno na sljedećoj konferenciji u Barceloni, gdje će taj ljudi koji su "riješili problem" pričati o tome kako je zapravo sve puno kompliciranije i treba im još 200 milijuna eura da bi ga stvarno riješili. Cirkus se nastavlja, a mi smo samo publika koja plaća ulaznicu kroz pretplate i poreze.

Izvor: tech.eu