SpaceX ide na burzu i odjednom je sve u redu

Četrdeset milijardi dolara. To je brojka koja se spominje kao moguća procjena vrijednosti kompanije koja još uvijek nije dokazala da može dosljedno zaraditi novac na način koji ne uključuje prodaju vizije budućnosti ljudima koji su previše bogati da bi imali zdrav razum. A sad će taj taj san doći u vaš mirovinski fond.

Naravno, nije da itko od nas ima izbora. Kad kompanija ovog kalibra izađe na burzu, institucionalni investitori gutaju dionice kao da su besplatne, a vaš 401(k) ili treći mirovinski stup automatski postaje suvlasnik rakete koja još nije letjela na Mars, tvornice koja još nije profitabilna i vizije koja je skuplja od GDP-a manje države. Pas mater, pa to je kao da štediš za mirovinu, a netko ti u portfelj ubaci kartu za lutriju i kaže: "Ne brini, ovo je budućnost."

Ali ajmo bit iskreni — tko smo mi da sumnjamo? Čovjek koji stoji iza cijele ove priče je genijalac koji je napravio auto koji leti, tunel koji vozi brže od podzemne i satelite koji će ti donijeti internet na planinu — sve dok ne shvatiš da auto ima problema s vratima, tunel košta više od ceste, a sateliti bacaju svjetlost na nebo koja smeta astronomima. Sitnice.

Ono što je zanimljivo nije sama IPO priča, nego ono što ona govori o nama kao društvu. Jer mi smo u fazi gdje više ne ulažemo u kompanije, mi ulažemo u priče. Netflix je priča o streamingu dok ne shvatiš da diže cijene i ubacuje reklame. Tesla je priča o električnim autima dok ne shvatiš da servis košta boga oca. A SpaceX je priča o kolonizaciji Marsa dok ne shvatiš da je osnovni biznis lansiranje satelita i da je Mars još uvijek jebeno daleko.

I najbolji dio? Svi to znaju. Svaki investitor koji kupuje dionice SpaceX-a na IPO-u zna da je cijena napuhana, da su projekcije optimistične i da je rizik ogroman. Ali ne mogu si priuštiti da propuste. Jer ako se Mars dogodi, ako kompanija stvarno napravi ono što obećava, dionice će eksplodirati i oni će izgledati kao idioti što nisu ušli. FOMO je jači od analize. Uvijek.

To je ono što me najviše jebe u cijeloj priči — ta ideja da smo svi mi na ovom brodu, doslovno i figurativno. Jer kad SpaceX izađe na burzu, nećeš ti odlučivati hoćeš li uložiti. Tvoj mirovinski fond će odlučiti. Tvoja banka će odlučiti. Tvoje osiguravajuće društvo će odlučiti. I ti ćeš postati vlasnik djelića rakete, bez obzira na to što misliš o cijeloj stvari.

I tako ćemo svi zajedno ploviti prema Marsu, ili prema bankrotu, ovisno o tome kako završi priča. A najgore od svega? Nećemo imati pojma dok ne bude prekasno. Jer kad mirovinski fondovi uđu, oni ulaze s dugoročnim horizontom. Oni ne izlaze kad cijena padne za dvadeset posto. Oni čekaju. I ti čekaš s njima.

Ako je ovo budućnost ulaganja, onda je budućnost jebeno smiješna. Jer mi ne ulažemo u kompanije, mi ulažemo u snove. I to snove jednog čovjeka koji je uvjerio pola svijeta da je raketa bolja od autobusa, da je tunel bolji od vlaka i da je Mars bolji od Zemlje. A mi, kao dobra publika, plješćemo i kupujemo dionice.

Jedina konstanta u tech industriji je sposobnost ljudi da budu iznenađeni očekivanim.

Izvor: bloomberg.com