Tech.eu Funding Explorer: kad podatci postanu besplatni, a istina skuplja

Nije drago. Nije slučajno. Nije greška. Kad ti netko da besplatan pristup bazi podataka o tko je kome i koliko dao u europskom startup svijetu, to nije poklon — to je optužnica. Jer dotad su ti taj podatci bili prodavani kao premium usluga, zapakirani u sjajne PDF-ove s logotipima sponzora i obećanjima da će ti otkriti tajnu uspjeha. A sad odjednom — sve na stolu, besplatno, otvoreno, za svakoga tko ima internet i pet minuta vremena. Što se promijenilo? Nije se promijenila velikodušnost vlasnika. Promijenila se valuta u kojoj se isplati naplatiti.

Jer kad pogledaš podatke o financiranju europskih startupa, vidiš jednu stvar jasno kao dan na Krku u kolovozu — većina tih brojki su fikcija. Ne mislim na laži, iako ih ima. Mislim na spin. Na onaj prekrasni PR koji pretvara seed rundu od 500 tisuća eura u "uspješno zatvaranje investicijskog kruga koji potvrđuje našu poziciju na tržištu". Kao da si rekao "uspješno sam preživio ponedjeljak" i očekuješ da ti ljudi aplaudiraju. Podaci su tu, brojke su tu, ali kontekst je uvijek negdje drugdje — u fusnoti koju nitko ne čita, u izjavi koju su povukli dvije minute nakon objave, u term sheetu koji je propao jer je investitor povukao ponudu u zadnji tren.

Tech.eu je napravio ono što bi svaki ozbiljan medij trebao napraviti s podatcima koje posjeduje — izbacio ih je na svjetlo dana bez gatekeepinga. I to je, u svijetu gdje Crunchbase naplaćuje pretplatu kao da prodaje pristup nuklearnim kodovima, gotovo revolucionarno. Ali budimo iskreni — nisu to uradili iz ljubavi prema transparentnosti. Uradili su to jer su shvatili da je jedini način da prežive u medijskom ekosustavu koji jede vlastiti rep taj da postanu nezamjenjivi. A nezamjenjiv ne postaješ tako što skrivaš podatke. Nezamjenjiv postaješ tako što ih interpretiraš na način da ljudi bez tebe ne mogu.

I tu dolazimo do onog pravog pitanja koje nitko ne postavlja: ako su podatci o financiranju startupa besplatni, što to govori o vrijednosti samih startupa? Jer kad pogledaš bazu, vidiš tisuće firmi koje su podigle milijune, a nisu proizvele ništa osim sjajnih prezentacija i loše kave za zaposlenike. Vidiš rundu za rundom, valuatione koji rastu brže od studentskog duga, a jedini proizvod koji su lansirali je nova runda financiranja. I sad, kad podatci leže na stolu, svatko može povući crtu i reći: "Čekaj malo, ova firma je podigla 40 milijuna eura u pet godina, a ima 12 korisnika i tri zaposlena?" To je onaj trenutak kad se magija rasprši i ostane samo golema hrpa novca koja je negdje nestala.

Naravno, bit će ljudi koji će reći da je ovo dar s neba za novinare, analitičare i znatiželjne. I bit će u pravu. Ali bit će i onih koji će reći da je ovo udarac na poslovne modele konzultanata koji su do sad naplaćivali pet tisuća eura za izvještaj koji je sad dostupan besplatno. I isto će biti u pravu. Jer u trenutku kad informacija postane besplatna, jedina stvar koja ostaje vrijedna je interpretacija. A interpretacija je skupa. Zahtijeva iskustvo, kontekst, živce i sposobnost da kažeš "ovo smrdi" kad svi drugi govore "ovo miriše na ruže".

I dok jedna strana otvara podatke, druge ih skupljaju i naplaćuju, i tako se kotač vrti. Samo što ovaj put kotač više nije naplatni. Ovaj put je besplatan za sve koji imaju oči da vide i mozak da povežu točkice. I to je, u svijetu gdje se sve naplaćuje, jedina stvar koja stvarno vrijedi.

Izvor: tech.eu