Trgovine će raditi kako im se prohtije, a kupci će se snalaziti

Svi se pitaju kako će trgovine raditi ove nedjelje, ali nitko se ne pita zašto se to uopće postavlja kao pitanje. U zemlji gdje su zakoni o trgovini izmijenjeni da bi se trgovci mogli slobodno ponašati, odluka o radnom vremenu postaje igra na sreću. Jedni će otvoriti svoja vrata, drugi će se zatvoriti, a kupci će se zabavljati kao u nekom suludom reality showu, gdje umjesto suza i nesreće gledamo ljude kako pretražuju prazne police.

Dakle, imamo situaciju u kojoj je trgovina postala svojevrsni kasino. Ovaj tjedan, jedna pekara će raditi, druga neće. Trgovinski centri, umjesto da imaju fiksne sate, ispunjavaju našu svakodnevicu neizvjesnošću. Tko zna, možda baš taj tjedan kada se odlučite za kruh, vaša omiljena pekarnica odluči uzeti slobodan dan. Koji kurac? U normalnom svijetu, pekare bi trebale raditi kada su ljudi u potrazi za kruhom, a ne kada njima padne napamet.

Ova promjena u zakonu o trgovini, koja omogućuje trgovcima da biraju 16 radnih nedjelja, zvuči kao dobra ideja na papiru. Dajte im slobodu, rekoše, i sve će biti u redu. Ali stvarnost je nešto drugačija. Umjesto da se osjećamo oslobođeno, osjećamo se kao da igramo ruski rulet s našim potrebama za osnovnim namirnicama. Ako je netko mislio da će kupci lakše doći do potrebnog, prevario se. Radno vrijeme trgovina postalo je tema o kojoj se raspravlja kao o vremenskoj prognozi.

Pitanje koje se nameće je: Zašto bi itko, osim trgovaca, trebao imati koristi od ovakvog sustava? Trgovci su privilegirani u ovom slučaju. Oni odlučuju kada će otvoriti vrata, a mi, jadni kupci, moramo se prilagoditi. U čemu je tu logika? Je li netko pomislio da bi kupci mogli imati neki raspored ili planove? Naravno, to bi bilo previše jednostavno. U svijetu gdje se sve vrti oko profita, kupac je najzadnja rupa na svirali.

Zamislite situaciju: nedjelja je, sunce sja, a vi se odlučujete za izlet u trgovački centar. Osjećate se uzbuđeno, mislite da ćete pronaći savršeni komad odjeće ili možda neki gadget koji će vam olakšati život. Stignete na parkiralište, a onda vas dočeka prazna vrata trgovačkog centra. Koji kurac? Očekivali biste da su trgovci svjesni da nedjelja može biti savršen dan za shopping, a ne da se ponašaju kao da je to dan za odmor od potrošnje.

Trgovci se, izgleda, bore s vlastitom moralnom dilemom. Mogu li otvoriti vrata ili ne? Ponekad se čini da su zaslijepljeni vlastitim interesima, zanemarujući osnovni princip trgovine: usluge kupcima. Umjesto da se prilagode potrebama tržišta, oni se ponašaju kao da su u srednjem vijeku, gdje je sve bilo pod kontrolom feudalaca. Kada se točno dogodila ta promjena? Kada su trgovačka pravila postala fleksibilna, a potrebe kupaca manje važne?

A sad, zamislite da se otvorite u subotu i nedjelju, da se prilagodite potrebama ljudi. Umjesto toga, trgovci se boje da će im konkurencija uzeti kupce, pa se zatvaraju, ne shvaćajući da će time izgubiti i one koji žele kupovati bez stresa. Ako su trgovci u mogućnosti odabrati svoje radno vrijeme, možda bi trebali razmisliti o tome kako to utječe na njihove kupce. Prilagodite se, jebeno. Tržište ne laže, ali izgleda da trgovci ne slušaju.

Zato se ne pitamo više kako će trgovine raditi, već kako ćemo se mi, potrošači, prilagoditi ludilu koje je postalo naše svakodnevno. Onda se vraćamo na pitanje: Tko tu zapravo vlada? Trgovci? Ili možda stvarnost koja je postala toliko apsurdna da je postala smiješna? Osjećam se kao da svakodnevno igramo igru bez pravila, a jedini gubitnici smo mi.

Budućnost je stigla. Donijela je račun.

Izvor: riportal.net.hr