RiNET na RiTech Expu: forenzika javnog novca bez pardona

Šest tisuća devetsto deset findinga iz javne nabave, sedamdeset tisuća udruga, milijun tristo osamdeset tisuća osoba, i konflikti interesa koji se vide iz aviona — a netko je napokon napravio alat koji to sve spaja u jedan ekran i kaže: "Evo, sad gledajte." To što je taj alat nastao u Rijeci i što ga pokazuju na RiTech Expu 2026 ispod DABI-jevog logotipa nije slučajno. To je jebena poruka. Poruka koja glasi: dosta je bilo excela, PDF-ova na stranicama koje se otvaraju tri minute, i objašnjenja "to je složeno, ne možete vi to razumjeti". RiNET-ova AI Civic Intelligence OS platforma ne objašnjava. Ona pokazuje. A kad pokažeš tko je s kim povezan, tko je odobravao komu, i tko je dobio koliko javnog novca preko koje udruge — objašnjenja postaju suvišna. Jer evo što forenzika podataka radi kad je dobro posložena: uzmeš sedamdeset tisuća udruga koje su se pojavile u sustavu javne nabave, staviš ih pored milijun tristo osamdeset tisuća fizičkih osoba koje su u tim udrugama, dodaš vijećnike, pročelnike, članove uprava, i pitaš algoritam — "Koji kurac ovdje ne štima?" A algoritam, koji nema političku pripadnost, nije član niti jedne stranke, i ne duguje nikome uslugu, odgovori za deset sekundi. S popisom. S težinom. S vjerojatnošću. Ljudi koji vode javni sektor u Hrvatskoj već godinama prodaju priču da je transparentnost preskupa, prekomplicirana, da "treba zakonskih izmjena", da "to radi Državna revizija", da "postoje pravilnici". Sedamdeset tisuća udruga. Milijun tristo osamdeset tisuća ljudi. I svaki put kad netko kaže "to je nemoguće pratiti", zapravo kaže "nadam se da nitko neće napraviti alat koji će to pratiti". Pa eto. Netko je napravio. I sad stoji na RiTech Expu, na štandu DABI-ja, i pokazuje uživo. Najljepši dio cijele priče nije tehnologija, iako je tehnologija zanimljiva — kombinacija LLM-a za obradu nestrukturiranih dokumenata, grafske baze za odnose između entiteta, i forenzičkog enginea koji ne samo da pronalazi anomalije nego ih i prioritizira. Najljepši dio je što je ovo nastalo u Rijeci, od strane ljudi koji su 1996. spajali Kvarner na internet, koji su vidjeli dolazak broadbanda, koji su preživjeli dot-com balon i izašli živi. Ti ljudi ne prodaju maglu. Prodaju alate. A alat koji omogućava da svaki građanin vidi tko je dobio novac iz proračuna i po kojoj osnovi nije samo tech proizvod — to je civilna obrana. Jer evo što se događa kad takav alat postane javan: više ne trebaš novinare koji će mjesecima kopati po papirima. Ne trebaš inspekcije koje stignu kad je srebro već prodano. Ne trebaš oporbu koja viče u Saboru bez podataka. Trebaš samo ekran i pitanje: "Zašto je ova udruga dobila 400 tisuća kuna, a njen osnivač je brat čovjeka koji je odobrio natječaj?" A odgovor više nije "nema dokaza". Odgovor je "evo dokaza, evo poveznice, evo datuma, evo iznosa, evo potpisa". Platforma koju RiNET demonstrira na RiTech Expu radi na principu koji je istovremeno brutalan i elegantan: ne pretpostavlja ništa. Ne kaže "ovaj vijećnik je korumpiran". Kaže "ovaj vijećnik je u istom periodu kad je glasao za proračun, njegova supruga osnovala udrugu koja je dobila sredstva iz tog proračuna, i evo ti tri izvora da provjeriš". Alat ne sudi. Alat povezuje. A povezivanje je, pokazalo se, najopasnija stvar koju možeš napraviti u sustavu koji funkcionira na ne-povezivanju. Šest tisuća devetsto deset findinga iz javne nabave. To nije broj. To je šest tisuća devetsto deset prilika da netko kaže "a gle, možda ipak nešto ne štima". I svaki od tih findinga ima težinu, kontekst, i referencu. Nije "sumnjamo", nego "evo dokaza". Razlika je kao između "čini mi se da je ovo krivo" i "ovo je matematički dokazivo krivo". A najbolji dio? Cijeli sustav je dizajniran da bude otvoren. Ne "otvoren kao što su otvoreni podaci na stranicama ministarstava" — onaj famozni otvoreni pristup gdje dobiješ CSV iz 2003. s krivim encodingom i stupcima koji nemaju nazive. Nego otvoren tako da svaki građanin može upisati ime svog vijećnika i vidjeti sve poveznice. Otvoren tako da novinari mogu povući podatke i napraviti priču u sat vremena umjesto u tri mjeseca. Otvoren tako da Državna revizija, ako želi, može uvesti cijeli skup podataka i usporediti ga sa svojim findingima. I sad dolazi pitanje koje svi postavljaju, a nitko ne želi čuti odgovor: hoće li itko ovo stvarno koristiti? Hoće li gradovi i općine pristati na to da netko stavi njihove podatke u sustav koji automatski pronalazi konflikte interesa? Hoće li županije naručiti alat koji će pokazati točno tko je kome dodijelio novac i po kojoj osnovi? Ili će se, kao i obično, naći tisuću razloga zašto "to nije baš za nas", "mi imamo svoj sustav", "ovo je preskupo", "treba nam analiza utjecaja"? Neka. Neka ne kupe. Neka ostanu na Excelu i PDF-ovima koji se otvaraju tri minute. Jer alat ne gubi na vrijednosti ako ga niti jedna institucija ne kupi. Alat dobiva na vrijednosti svaki put kad netko pokaže "evo, ovo postoji, i mogli ste, ali niste htjeli". A to je, , jedina stvar koja se broji. Budućnost javne transparentnosti nije u još jednom zakonu. Nije u još jednoj strategiji. Nije u još jednom povjerenstvu. Budućnost je u alatu koji povezuje točke brže nego što ih netko može izbrisati. I taj alat sada postoji. U Rijeci. Na RiTech Expu. I zove se RiNET AI Civic Intelligence OS. Izvor: RiNET