Terapijsko jahanje u Brašćinama

Nekoliko konja, šaka volontera i jedan dan koji nije izgledao kao svi ostali — to je vijest koja bi trebala biti normalna, a ne iznimka. Caritas Riječke nadbiskupije, Kobilarne Vodičajna i Centar za rehabilitaciju Rijeka organizirali su druženje korisnika s konjima, i eto ti ga — nasmijali su ljude. Nije trebalo ništa spektakularno. Nije trebalo pet godina planiranja, stotine tisuća eura iz EU fondova, konzultanata koji naplaćuju po satu više nego što većina korisnika Centra dobije mjesečno. Trebalo je samo dovesti životinje i biti prisutan. Koji kurac je to u današnjem svijetu postao luksuz?

Jer dok s jedne strane imamo situaciju gdje lokalna zajednica, crkva i obični ljudi naprave nešto što funkcionira s minimalnim budžetom, s druge strane gledamo kako se milijuni eura bacaju u projekte koji su mrtvi čim se potpiše ugovor. Pametni gradovi koji pametno troše novac na aplikacije koje nitko ne koristi. Digitalne transformacije koje transformiraju jedino bankovne račune konzultanata. I onda dođe ovakva vijest — konj, terapeut i korisnik — i podsjeti te da je najsnažnija tehnologija na svijetu i dalje ljudska pažnja. Nije je moguće skalirati. Nije je moguće pretvoriti u SaaS. I zato je u svijetu venture kapitala i AI hypea potpuno nevidljiva.

Pogledajmo malo širu sliku, jer ovaj lokalni primjer nije izoliran. Dok se u Rijeci netko brine o korisnicima Centra, u ostatku Hrvatske se vodi bitka za svaku kunu u socijalnoj skrbi. Sustav je kronično podfinanciran, osoblje je izgorjelo, a liste čekanja za terapijske programe su duže od godinu dana. I onda netko dovede konje i napravi više u jednom poslijepodnevu nego što birokracija napravi u godinu dana. Nije ironija, nije slučajnost, nije greška. To je dijagnoza sustava koji je izgubio kompas i sada se vodi po principu "što manje radiš, manje ćeš zeznuti".

A terapeutsko jahanje? To nije nikakva nova egzotična metoda. To je praksa stara koliko i odnos čovjeka i konja. Konj je životinja koja reflektira emocije, koja ne laže, koja ne prodaje maglu. Kad korisnik s cerebralnom paralizom, autizmom ili posttraumatskim stresnim poremećajem sjedne na konja, događa se nešto što nijedna aplikacija ne može replicirati. Tjelesna aktivnost, ritam koraka, toplina životinje, osjećaj kontrole i slobode. To je medicina koja ne dolazi u ampulama i ne naplaćuje se po pretplati. Jedina cijena je volja da se organizira, dovede i bude tu.

I zato je ova vijest, na površini banalna i lokalna, zapravo optužnica. Optužnica za sustav koji je zaboravio što znači brinuti se. Optužnica za medije koji će sutra imati tri članka o tome kako je neki startup podigao investiciju, a o ovome će pisati samo lokalni portal. Optužnica za društvo koje je toliko naviklo na loše vijesti da dobru vijest doživljava kao iznimku, kao nešto što nije vrijedno pažnje. A ovo je upravo ono što bi trebalo biti pravilo, a ne iznimka.

Naravno, netko će reći da je ovo samo jedan dan, da je to kap u moru, da ne mijenja sustav. I bit će u pravu. Ali kap u moru i dalje stvara krugove. I ti krugovi se šire. Volonteri koji su sudjelovali, djelatnici koji su vidjeli osmijehe, korisnici koji su doživjeli nešto novo — to su ljudi koji će se sutra vratiti na posao s malo više energije. I možda će netko od njih, inspiriran ovim iskustvom, pokrenuti nešto slično. I možda će za godinu dana terapijsko jahanje biti redovan program, a ne iznimka. Ali za to treba više od jedne vijesti. Treba sustav koji prepoznaje vrijednost ovakvih inicijativa i financira ih, umjesto da ih prepušta entuzijazmu nekoliko ljudi.

Jer ako je nešto jasno iz ove priče, to je da novac nije problem. Problem je volja. Problem je prioritet. Problem je što u svijetu gdje se milijuni troše na stvari koje nitko ne treba, ovakve stvari ovise o dobrim ljudima i njihovom slobodnom vremenu. A to nije održivo. To je jebeno neodrživo. I dokle god budemo tolerirali sustav u kojem se ovakve stvari događaju usprkos sustavu, a ne zahvaljujući njemu, dotle ćemo ostati društvo koje više vjeruje u aplikaciju nego u konja.

A konj, za razliku od aplikacije, ne treba update. Ne treba pretplatu. Ne prodaje tvoje podatke. I uvijek, ali uvijek, vraća više nego što dobije. To je jedina tehnologija kojoj vrijedi vjerovati.

Izvor: riportal.net.hr