Umjetna inteligencija je u procesu da glazbenu industriju pretvori u najdosadniji karaoke svih vremena
Dvije minute i trideset sekundi. To je otprilike prosječna duljina pjesme koju generiraju platforme poput Suna ili Udio. Dovoljno vremena da se ispusti generički pop, neuhvatljivi rock ili hip-hop koji zvuči kao da ga je pisao algoritam za optimizaciju traženja — što je i točno slučaj. Cijela je stvar postala toliko predvidljiva da bih se kladio da postoji neki interni Slack kanal u timu za razvoj tih AI-ova gdje se šalju screenshotovi najbesmislenijih upita i najgrotesknijih rezultata, poput digitalne verzije onih starih foruma gdje su ljudi tražili da im se preko e-maila pošalje cijeli film "Titanic".
Razlika je samo u tome što su tada ljudi znali da se zezaju, dok danas ulažu milijune dolara u tu istu šalu i nazivaju je "revolucijom". Pacijent, dakle, pokazuje klasične simptome masovne psihoze uzrokovane prevelikom koncentracijom venture kapitala u krvotoku, s komplikacijama u vidu potpunog gubitka sluha za ironiju. Preporučujem totalni digitalni detoks, ali prognoza je izuzetno loša — zaraza je već sistemska.
Jer tu dolazimo do srži problema, do one jezgre koja se ne usudi izgovoriti vlastito ime: ovo nije stvaranje glazbe. Ovo je proizvodnja šuma. Doslovno. Ono što ti AI-ovi rade je statistička analiza gigabajta postojećih pjesama, učenje obrazaca, korelacija između akorda, riječi, tempa i, vjerojatno, boje omota albuma.
Rezultat je potpuno sterilna simulacija emocije. To je kao da uzmeš milijun recepata za čorbu, izvučeš prosječnu količinu soli, povrća i vode, i onda nazoveš to "autentičnim okusom doma". Ne, brate moj, to je tek topla slana voda u kojoj je nekad možda bila juha. I sad se ta slana voda prodaje po cijeni šampanjca, a svi se prave da ne kuže razliku jer im je rečeno da je to "budućnost kulinarije".
Koji kurac. A argumenti branitelja ove tehnologije su toliko istrošeni da zvuče kao ploča koja se zaglavila. "O, ali to će omogućiti svima da budu kreativni!" Da, sigurno. Jer ništa ne potiče istinsku kreativnost kao alat koji ti daje gotov, generički proizvod na temelju upita od tri riječi.
To je kao reći da će Photoshop omogućiti svima da budu Picassi — ne, omogućit će svima da koriste filter "ulje na platnu" na svojoj selfie slici. "Demokratizacija glazbe!" vrište oni. Pa dobro, ajmo se dogovoriti: demokratizacija podrazumijeva da svi imaju pristup alatima i znanju. Ovo je suprotno.
Ovo je centralizacija i zatvaranje cijelog procesa u crnu kutiju koju posjeduje par kompanija. Ti ne učiš ništa, ne razvijaš vještinu, ne proživljavaš frustraciju prazne stranice ili lošeg rifa. Ti samo upišeš "melancholy synthwave song about lost love in a cyberpunk city" i dobiješ nešto što zvuči kao jeftina pozadinska muzika za YouTube video o crypto miningu iz 2017. To nije demokratizacija, to je infantilizacija cijele umjetnosti.
To je pretvaranje složenog, često bolnog, ljudskog iskustva u instant juhu za osjećaje. I ne, ne riječ je o strahu od novog. Glazba se uvijek mijenjala s tehnologijom. Električna gitara, sintisajzer, sampler, DAW-ovi — sve je to donijelo revolucije.
Ali to su bili alati. Instrumenti. Proširenje mogućnosti izvođača i skladatelja. AI za glazbu nije alat.
To je zamjena. To je sustav koji obećava da će eliminirati potrebu za izvođačem i skladateljem. To je fundamentalno drugačija priča. Kada je Bob Moog napravio Minimoog, nije rekao "Evo, sada ne trebate više znati svirati, samo pritisnite ovaj gumb i dobit ćete hit".
Napravio je čudan, novi instrument koji je zahtijevao da ga se naučiš, da se s njim izmučiš, i iz te muke su rođeni novi žanrovi. AI glazbeni generatori ne zahtijevaju ništa. Njihov jedini zahtjev je da imaš kreditnu karticu za pretplatu. To je krajnji produkt logike platformi: sve treba biti besprijekorno, instant i bez ikakvog trenja.
Nažalost, umjetnost se rađa upravo iz trenja. Iz borbe između ideje i materijala, između emocije i vještine. Kad eliminiraš to trenje, dobiješ nešto glatko, sjajno i potpuno beživotno. A onda dođemo do pravne mine koja čeka da eksplodira.
Već su tu tužbe. Glazbene kuće, izvođači, tekstopisci — svi su digli uši. Jer ovi AI-ovi nisu rođeni iz čistog zraka. Oni su hranjeni milijunima, milijardama pjesama, većinom bez dopuštenja, bez naknade, bez ikakvog poštovanja prema izvornim kreatorima.
To je klasična silicijska dolinska taktika: prvo izgradi proizvod na tuđem leđu, a kad postaneš dovoljno velik, izdebatiraj o "fair use" i "transformativnoj prirodi" dok ne dođeš do točke gdje možeš si priuštiti najbolje odvjetnike i izvući se s nagodbinom. Etička debata je, naravno, žestoka. S jedne strane imaš tehnoutopiste koji vjeruju da informacija želi biti slobodna, pa makar to značilo da želi biti besplatno ukradena.
S druge strane imaš umjetnike koji gledaju kako se njihov životni rad koristi za treniranje strojeva koji će ih eventualno zamijeniti. Čini mi se kao prilično jasan moralni problem, ali u svijetu gdje je Sam Altman mogao ozbiljno predlagati da se svi snimimo u 3D kako bismo stvorili digitalne avatare za naše nasljednike, jasnoća morala je prvi gubitnik. I tu je strah, onaj pravi, opravdani strah. Strah da će ta "šljam" jednostavno preplaviti sve.
Da će volumen, čista količina generiranog sadržaja, ugušiti sve živo. Zamisli Spotify ili Apple Music za pet godina. Milijuni, možda milijarde pjesama generiranih u stvarnom vremenu, personalizirani za tvoju trenutnu raspoloženja, optimizirani za maksimalno "zakačenje". Kako će iti jedan ljudski izvođač konkurirati s tim?
Kako ćeš ikad otkriti novi bend koji se muči po garažama, kada će algoritam znati da ti više odgovara besprijekorno glatki AI-generirani pop koji odgovara tvojim podatcima o otkucajima srca i povijesti pretraživanja? To nije distopija iz crne epizode "Black Mirrora". To je doslovno roadmap koji te kompanije javno prezentiraju. Oni ne žele samo pomoći kreatorima; oni žele eliminirati potrebu za kreatorima.
Jer kreatori su nepredvidivi, zahtijevaju naknade, imaju emocije, prava. Algoritam je savršen zaposlenik: radi 24/7, nikad ne traži povišicu, nikad ne kritizira poslodavca, i proizvodi beskonačne količine profitabilnog, autorskim pravima nezaštićenog sadržaja. A što je s onim ljudima koji kažu "Ali čovjek će uvijek tražiti ljudsku vezu, autentičnost!"? Pa da, možda.
Ali koliko je to tržište? Koliko je ljudi spremno aktivno tragati za autentičnošću u moru besplatnog, prilagodljivog šljamka? Već danas većina ljudi sluša glazbu kao pozadinsku buku, kao soundtrack za trening, za putovanje, za posao. Za tu upotrebu, AI generirana glazba je savršena.
Jeftinija je (na kraju će biti besplatna), beskonačno je, i može se fino podesiti da ne smeta. Zašto bi platio licencu za pravu pjesmu kada možeš dobiti nešto "dovoljno dobro" besplatno? To je ista logika koja je uništila novinarstvo, fotografiju, i masu drugih zanimanja. Kvaliteta gubi u ratu protiv kvantitete kada je kvantiteta besplatna.
I onda se na sve to naslažu apsurdi poput digitalnih liner notesa — tekstova za omote albuma koje generira AI. Jer, naravno, kada već imaš glazbu koju je napravio stroj, treba ti i tekst za omot koji je napravio stroj da bi bio koherentno besmislen. Ili AI koji gradi playliste. To je možda najveći cinizam od svega: koristiti umjetnu inteligenciju da analizira ljudske emocije i muzičke preference kako bi... preporučio drugu umjetnu inteligenciju.
To je kao da zatvoriš psa u sobu punu ogledala i onda se čudiš što laje na vlastitu siluetu. Možda je najtužnije što se sve ovo prodaje pod mantrom "inovacije" i "napretka". Ali ovo nije napredak prema nečemu boljem. Ovo je napredak prema nečemu jeftinijem, jednostavnijem i profitabilnijem.
To je optimizacija svijeta umjetnosti za metrike angažmana i vrijeme zadržavanja, a ne za dubinu, iznenađenje ili dušu. To je svijet u kojem će uspjeh mjeriti broj generiranih pjesama po sekundi, a ne broj ljudi kojima je neka pjesma promijenila život. I mi svi sjedimo i gledamo kako se to događa, a većina nas je previše umorna ili previše ovisna o tim istim platformama da bi se bunila. Budućnost glazbe je stigla. theverge.com
Izvor: theverge.com Izvor: www.theverge.com Izvor: www.theverge.com
Zanima vas ovakva AI tehnologija?
RiNET gradi sovereign AI rjesenja za javni sektor i poduzeca - od civic intelligence do automatizacije nabave.
Kontaktirajte nas →
Komentari