Četiri posto rasta zaposlenosti, četiri puta brže od ostatka Europe

Ne zato što su izmišljene, nego zato što su selektivne. Invest Europe je objavio sedmo izdanje Private Equity at Work izvještaja i, gle čuda, zaključak je da private equity i venture capital stvaraju radna mjesta. Kao da je medvjed iznenadio šumom. Naravno da kompanije koje dobiju injekciju svježeg kapitala rastu brže od onih koje se muče s kreditima po 7% kamate i birokracijom koja jede živu silu. To nije vijest, to je tautologija. To je kao da kažeš da ljudi koji piju više vode imaju bolju hidrataciju. Istina, ali beskorisna bez konteksta.

A kontekst je ovaj: ta četiri posto rasta je mjereno na bazi koja uključuje samo firme koje su preživjele. PE i VC fondovi ne ulažu u svakoga, oni ulažu u one koji već imaju neki traction, koji su već pregledani, filtrirani i odabrani. To nije reprezentativni uzorak europskog gospodarstva, to je krema koja je dobila doping. Pitanje koje nitko ne postavlja, a trebao bi, je: što je s onih 96% firmi koje nisu dobile PE ili VC financiranje? One su tamo negdje, mlate se s porezima, doprinosima i nelikvidnošću, i njihov rast je vjerojatno bliži nuli ili minusu. Ali o njima Invest Europe ne izvještava. Naravno da ne. To bi pokvarilo priču.

I tu dolazimo do suštine problema: cijeli ekosustav rizičnog kapitala i privatnog equityja je izgrađen na priči o izvrsnosti, o odabiru najboljih, o pametnom novcu koji prepoznaje talent. Ali stvarnost je puno prljavija. Velik dio tih investicija završi u firmama koje neće preživjeti sljedećih pet godina. Stopa neuspjeha startupa je i dalje oko 90%. To znači da 90% VC novca jednostavno nestane, a onih 10% koji uspiju moraju generirati dovoljno profita da pokriju gubitke svih ostalih. To je model, ali taj model ne stvara radna mjesta na način na koji to ljudi zamišljaju. On stvara nekoliko spektakularnih uspjeha i hrpu leševa na cesti.

I dok se tapšamo po ramenima zbog četiri posto rasta, zaboravljamo da je Europa u cjelini rasla jedan posto. To znači da je razlika između PE-backed firmi i ostatka Europe tri postotna boda. Tri. To je razlika između dobrog i lošeg vremena, nije razlika između revolucije i stagnacije. A ako uzmeš u obzir da su PE-backed firme u prosjeku veće, bolje kapitalizirane i imaju bolji menadžment, ta razlika je zapravo smiješno mala. Trebala bi biti deset posto, ne četiri. Da je netko uložio taj novac u obične male firme koje vuku gospodarstvo, rast bi bio veći.

Ali to je problem s cijelom ovom pričom o rizičnom kapitalu. Ona je postala religija. Ljudi vjeruju da će VC novac spasiti svijet, da će tehnologija riješiti sve probleme, da je inovacija jedini put naprijed. I dok je to djelomično točno, zanemaruje se činjenica da većina radnih mjesta u Europi dolazi iz malih i srednjih poduzeća koja nemaju nikakve veze s tehnologijom. To su oni koji rade u ugostiteljstvu, građevini, trgovini, uslugama. Oni ne trebaju VC, oni trebaju stabilne porezne politike, manje birokracije i pristup jeftinom kreditu. Ali to je dosadno. To ne prodaje medijske naslove. Zato imamo izvještaje o PE i VC rastu koji su tehnički točni, ali praktički beskorisni.

I tu dolazi do izražaja ono što ja zovem "sindromom startup vjernika". To su ljudi koji misle da je svaki problem rješiv s aplikacijom i malo venture capitala. Oni ne razumiju da je većina ljudskih aktivnosti, uključujući i gospodarstvo, puno jednostavnija i dosadnija nego što oni misle. Ljudi žele posao koji plaća račune, ne žele disruptivnu inovaciju koja će promijeniti svijet. Žele stabilnost, ne volatilnost. I dok se VC bavi volatilnošću i rizikom, većina ljudi se bavi preživljavanjem. To je temeljni nesporazum koji prožima cijelu industriju.

I na kraju, tu je pitanje odgovornosti. Kada PE fondovi kupe firmu, često je restrukturiraju, otpuštaju ljude i prodaju je za pet godina. Oni ne stvaraju radna mjesta, oni ih često uništavaju. Da, neto rast je četiri posto, ali to je nakon što su mnogi izgubili posao. To je kao da kažeš da je kirurg uspješan jer je pacijent preživio operaciju, ali zaboraviš da je on sam izazvao infarkt. PE model je cikličan i često destruktivan, ali brojke to ne pokazuju. One samo pokazuju agregat, ne i distribuciju. A u ekonomiji, distribucija je sve.

Zato sljedeći put kad vidiš naslov o rastu zaposlenosti u PE i VC firmama, uzmi ga sa zrnom soli. I ne zaboravi da je more slano. Jer bez tog konteksta, brojke su samo brojke. A brojke, kao i ljudi, znaju lagati.

Izvor: tech.eu