Četrdeset milijardi dolara za alat koji bi trebao biti pametniji od tebe, a sad ti glavni...

Kao da dovedeš vodoinstalatera, platiš ga unaprijed za kompletnu rekonstrukciju kupaonice, a on nakon tri godine kaže: znaš, ove cijevi su me iznenadile, nisam očekivao da će voda stvarno teći kroz njih, ali obećavam da će sljedeće godine biti spektakularno. I ti mu vjeruješ. Jer je uniforma lijepa i logo na kamionetu sjajan.

Industrija umjetne inteligencije je ušla u fazu koju bi svaki psihijatar prepoznao kao klasični pomak cilja. Prvo su obećali opću inteligenciju za pet godina. Onda su rekli deset. Onda su rekli — pa, tehnički, već je tu, samo je treba fino podesiti. Sad kažu: bilo je sporo, ali dolaze veliki skokovi.

Jebote, pa to je ista priča koju sam čuo 1999. za Y2K. taj ton. taj osmijeh. taj odsutni pogled dok broje novac.

A realnost je jednostavnija nego što itko želi priznati. Ono što su prodali kao revoluciju — ispostavilo se da je evolucija. I to spora. Modeli su sve veći, troškovi sve viši, a povrat na investiciju sve tanji. Ne zato što je znanost loša. Zato što su obećanja bila prevelika. Kao čovjek koji je 1996. postavljao dial-up veze po Rijeci i obećavao ljudima da će internet promijeniti sve — mogu ti reći: promijenio je, ali ne onako kako smo mislili. Trebalo mu je dvadeset godina, ne dvije.

Ista stvar s AI-jem. Samo što sad imaš marketing koji vrijedi pola bilijuna dolara i medije koji ponavljaju mantru kao da im je plaćeno po ponavljanju. A plaćeno im je. Kroz oglase. Kroz pretplate. Kroz pristup. Kroz strah.

Najzabavniji dio cijele ove predstave je taj da glavni znanstvenik govori istinu — i to je problem. Jer ako je istina da je napredak spor, onda je cijela premisa na kojoj su izgrađene kompanije vrijedne trilijune dolara — upitna. Ako je GPT-5.5 samo malo bolji od GPT-4, a trebao je biti kvantni skok, onda se postavlja pitanje: što točno plaćamo?

Plaćamo viziju. Plaćamo obećanje. Plaćamo ideju da će sutra biti bolje nego danas. I to je u redu ako si u crkvi. Ali ovo su kompanije koje kotiraju na burzi i traže tvoje podatke, tvoju pažnju i tvoj novac. I dok imaš pravo vjerovati u čuda, nemaš pravo prodavati dionice na temelju vjere.

Ako nešto naučio iz trideset godina u IT-u, to je da se prave promjene događaju tiho. Ne na konferencijama. Ne u press releaseovima. Ne u intervjuima gdje glavni znanstvenik kaže "čekajte samo da vidite što slijedi". Prave promjene događaju se u sobama gdje netko u tri ujutro skuži da je krivo shvatio jedan red koda i onda sve radi.

AI će napredovati. Naravno da hoće. Ali ne po rasporedu koji je netko nacrtao na bijeloj ploči u San Franciscu. Napredovat će kad netko negdje — možda u Rijeci, možda u Bangaloru, možda u garaži u kojoj nema grijanja — skuži nešto što nitko prije nije skužio. I to neće biti zato što je uložio četrdeset milijardi. Bit će zato što je imao dovoljno vremena, dovoljno tišine i dovoljno hrabrosti da prizna da ne zna.

Do tada, slušaj obećanja s osmijehom. Pij Negroni. I ne kupuj kartu za voz koji još nije izašao iz kolodvora.

Izvor: the-decoder.com