Pet godina bez poreza: Hoće li to vratiti Hrvate kući

Pet godina bez poreza. To je iznos za koji bi u normalnom svijetu netko pomislio da je riječ o uvjetima za otvaranje pivnice u zoni od posebne državne skrbi, a ne o mjeri koja bi trebala vratiti ljude u državu koja ih je desetljećima tjerala van. I eto nas, opet u istom filmu — država nudi povratnicima pet godina bez poreza na dohodak, što je u biti priznanje da je normalno oporezivanje toliko nepodnošljivo da ga se mora suspendirati da bi ljudi uopće razmotrili opciju povratka. Kao da kažeš: "Znaš onaj pakao od kojeg si pobjegao? E pa, prvih pet godina ne moraš prolaziti kroz njega, obećavamo."

Problem s ovakvim mjerama je što tretiraju simptom, a ne bolest. Ljudi ne odlaze iz Hrvatske zato što je porez na dohodak 36% umjesto 20%. Ljudi odlaze zato što sustav ne funkcionira, zato što je zdravstvo kolaps, zato što je pravosuđe mrtvo, zato što je obrazovanje u ruševinama, zato što se svaki dan budiš i pitaš se koji kurac država radi s tvojim novcem. I sad im kažeš: "Vrati se, prvih pet godina nećemo ti uzimati ono malo što zaradiš." To je kao da pozoveš bivšu na kavu i kažeš joj: "Prvih pet minuta neću biti kreten." Ne funkcionira tako, jebote. Oštećenje povjerenja je dublje od bilo kakve porezne olakšice.

Ako pogledaš brojke, one su brutalne. Od ulaska u EU, Hrvatsku je napustilo negdje između 250 i 400 tisuća ljudi, ovisno o tome kome vjeruješ i tko je brojao. Većina su mladi, obrazovani, ljudi s potencijalom. Ljudi koji su platili hrvatsko obrazovanje, odrasli na hrvatskim resursima, i onda otišli raditi za njemačke, irske, austrijske poslodavce. Država je uložila u njih, a povrat je — nula. I sad misliš da će ih pet godina bez poreza vratiti? Ha. Nema šanse. Jer problem nije porez, problem je sustav. I dok god je sustav takav kakav je, porezna olakšica je flaster na amputiranu nogu.

I tu dolazimo do onog najvažnijeg dijela: što se događa nakon pet godina? Nakon pet godina, ti ljudi ponovno ulaze u normalni porezni režim. I tada, ako se ništa nije promijenilo u međuvremenu, ponovno će razmišljati o odlasku. Jer nisu se vratili zbog domovine, vratili su se zbog povlastice. A kad povlastica nestane, nestane i motivacija. To je kao da daješ popust na prvu godinu članstva u teretani — ljudi dođu, iskoriste popust, i nestanu čim cijena skoči. Isto ovdje. Povratnici će doći, iskoristiti pet godina bez poreza, i otići u Irsku ili Njemačku čim se rok ispuni. Osim ako se u međuvremenu nešto bitno ne promijeni. A neće se.

Pogledajmo malo i logistiku. Netko tko je deset godina radio u Dublinu, Berlinu ili Amsterdamu, zaradio je tamo, stekao je navike, mrežu, život. Vratiti se u Hrvatsku znači spustiti plaću za 30-50%, suočiti se s birokracijom koja je teža od bilo kojeg posla koji si ikad radio, i živjeti u sustavu gdje ti treba šest mjeseci da dobiješ osobnu iskaznicu, a za liječnika čekaš tri mjeseca. I sad mu kažeš: "Ali prvih pet godina ne plaćaš porez." On će pogledati brojke, izračunati, i reći: "Ne isplati se." Jer nije stvar samo u porezu. Stvar je u kvaliteti života, u mogućnostima, u budućnosti za djecu.

I tu dolazimo do najgoreg dijela: ova mjera je vjerojatno bolja nego ništa. Da, jebeno je tužno, ali istinito. Jer alternativa je nastaviti gledati kako država krvari mlade ljude, a ne poduzimati ništa. Ovo je barem signal da netko u Vladi razumije da postoji problem. Ali signal nije rješenje. Signal je ono što kažeš kad ne znaš što bi drugo rekao. Kao kad ti frend kaže da je zabrljao, a ti kažeš: "Bit će dobro." Znaš da neće biti dobro, ali moraš reći nešto.

I sad, ono što bih ja napravio da sam na njihovom mjestu — ne bih davao pet godina bez poreza. Dao bih deset. Ali ne samo na dohodak, nego i na doprinose. I ne bih to vezao uz povratak, nego uz ostanak. Jer povratak je težak, ali ostanak je još teži. I trebaš ljudima dati razlog da ostanu, a ne samo da se vrate. Jer ako se vrate i odu, nisi dobio ništa. Ako ostanu, dobio si sve.

Ali to je previše pametno za hrvatsku politiku. Ovdje se mjere donose na temelju toga što zvuči dobro na pressici, a ne na temelju toga što funkcionira u stvarnosti. Pet godina bez poreza zvuči odlično. "Vraćamo Hrvate kući!" Super. Ali kad pogledaš detalje, vidiš da je to još jedan u nizu flastera koje država lijepi na otvorenu ranu. I dok god je rana otvorena, flaster ne pomaže.

I zato, na kraju dana, ova mjera je bolja nego ništa. Ali nije dovoljna. I dok god ne bude dovoljna, ljudi će nastaviti odlaziti. Jer nije stvar u porezu. Stvar je u sustavu. I dok god je sustav takav kakav je, pet godina bez poreza je samo još jedan način da kažeš: "Znamo da je sranje, ali evo ti popust."

Ako moraš objasniti zašto tvoj proizvod nije prijevara, vjerojatno jest.

Izvor: riportal.net.hr