Samsungova obitelj udvostručila bogatstvo u godini dana

Četrdeset pet milijardi dolara je iznos koji bi u normalnom svijetu kupio deset otoka, privatnu vojsku i generacijsku opskrbu šampanjcem. U Južnoj Koreji to je samo dokaz da AI inflacija ne diže samo cijene dionica nego i obiteljske fešte na sasvim novu razinu.

Dinastija koja kontrolira Samsung udvostručila je svoje bogatstvo u dvanaest mjeseci. S dvadeset dvije milijarde na četrdeset pet milijardi. To nije organski rast. To nije revolucionaran proizvod. To je financijska koreografija koja bi i baletnog majstora ostavila bez daha. Dok radnici u Samsungovim tvornicama traže veće plaće, vlasnici slave dvostruki povrat na kapital koji se — eto zgodne slučajnosti — dogodio baš u trenutku kad je cijeli svijet poludio za AI čipovima.

Jebote, kakva ironija.

Jer evo što se zapravo dogodilo. Samsung nije izmislio ništa novo. Nije lansirao proizvod koji mijenja svijet. Nije pokorio novo tržište. Samsung je jednostavno sjedio na pravom mjestu u pravo vrijeme — kao tip koji je kupio zemljište 1999. u Zagrebu pa ga prodao 2007. za deset puta više, a da nije maknuo ni prstom. Samo što ovdje govorimo o četrdeset pet milijardi dolara, a ne o stanu u Dubravi.

AI ludnica je podigla potražnju za memorijskim čipovima do razine na kojoj brojke gube svako značenje. Svaka tvrtka koja proizvodi HBM memoriju — a Samsung je jedna od rijetkih — dobila je nenadani vjetar u leđa. Ali taj vjetar nije jednakomjerno napuhao sva jedra. Kapetanova kabina dobila je klimu, dok posada još uvijek brodi s ventilatorom iz devedesetih.

To nije samo korejski problem. To je univerzalna priča o raspodjeli tehnološkog bogatstva koja se ponavlja od Silicijske doline do Shenzhena. Kad dionice rastu, prvi koji osjete taj rast su oni koji ih posjeduju. A dionice, eto zgodne slučajnosti, rijetko posjeduju ljudi koji lemljenjem provode deset sati dnevno.

Bloombergovi podatci kažu da su Leejevi skočili s desetog na treće mjesto među najbogatijim azijskim dinastijama. Treće mjesto. To je pozicija na kojoj više ne razmišljaš hoćeš li kupiti jahtu, nego koju ćeš luku preurediti da u nju stane. I sve to zahvaljujući tehnologiji koja će, prema istim onim ljudima koji su je izmislili, uskoro učiniti pola tih radnika suvišnima.

Ako je AI toliko pametan, zašto mu trebaju milijarde ulaganja i goleme količine energije da proizvede bogatstvo koje završava u džepovima one iste šačice ljudi koja je već bogata? Postoji li išta manje revolucionarno od toga da nova tehnologija samo produbi jaz koji je već postojao?

Samsungovi radnici nisu naivni. Oni vide brojke. Čitaju ista izvješća koja čitaju i njihovi šefovi. I pitaju se — zašto bih ja radio za istu plaću dok vlasnik udvostručuje bogatstvo u godini dana? To nije sindikalna parola. To je elementarna matematika. Ako kompanija vrijedi više, ako je profitabilnija, ako je budućnost svjetlija — gdje je moj dio te svjetlije budućnosti?

Odgovor je, naravno, nigdje. Jer kapitalizam ne funkcionira na principu "svi smo mi u istom brodu". Kapitalizam funkcionira na principu "ti veslaj, ja gledam kartu". A karta je, eto zgodne slučajnosti, nacrtana tako da vodi do sve većeg otoka za vlasnike i sve manjeg kruha za veslače.

Ovo nije priča o komunizmu. Ovo je priča o osnovnoj ljudskoj percepciji pravde. Kad vidiš da tvoj šef zarađuje deset puta više od tebe, možeš to progutati ako vjeruješ da je to zbog njegovog truda, rizika ili genijalnosti. Ali kad vidiš da je netko udvostručio bogatstvo u godini dana samo zato što je sjedio na pravom mjestu u pravo vrijeme — dok ti i dalje dižeš teglu s poda u tvornici — onda se javlja onaj osjećaj koji povjesničari zovu "revolucionarni potencijal".

Najzanimljiviji dio cijele ove priče je taj da sami kreatori AI revolucije — oni koji grade modele koji će navodno zamijeniti radnike — dolaze iz iste socioekonomske klase kao i Leejevi. Istog trenutka kad objave da je njihov najnoviji model prošao Turingov test, sjedaju u privatne avione i lete na sastanke s investitorima koji pitaju samo jedno: "Kako da iskoristimo ovo da smanjimo troškove rada?"

Troškovi rada. Ljudi su postali trošak. Stavka u excel tablici koju treba minimizirati. I to u trenutku kad vlasnici kompanija slave najveći rast bogatstva u povijesti. Koji kurac.

Samsung je savršen primjer onoga što će se dogoditi svugdje. AI neće stvoriti raj na zemlji. AI će stvoriti još jedan sloj nejednakosti, još jedan način da se bogatstvo koncentrira na vrhu dok se dno pita zašto nema dovoljno za kruh. Jer tehnologija nije neutralna. Tehnologija je alat. A alat uvijek služi onome tko ga posjeduje, ne onome tko ga koristi.

Ovo nije propast. Ovo je dijagnoza. A dijagnoza je jasna — pacijent pati od kronične nejednakosti s komplikacijama tehnološke inflacije. Lijek ne postoji u obliku tablete. Lijek je promjena načina na koji distribuiramo vrijednost koju stvaramo. A dok god vlasnici Samsunga udvostručuju bogatstvo dok im radnici traže povišicu, taj lijek neće biti propisan.

Jer tko bi ga propisao? Liječnik je i sam bogat.

Izvor: thenextweb.com