Šesnaest milijardi dolara za jednu zgradu

Jer evo u čemu je kvaka: PIMCO ne ulaže u AI. PIMCO ulaže u Oracle. Oracle je taj koji je potpisao ugovor, Oracle je taj koji će naplaćivati najam, Oracle je taj koji ima bazu korisnika koja ne može pobjeći jer su im baze podataka zaključane u Oracle licencama koje su skuplje od stana u Zagrebu, a jednako teške za izaći iz njih. PIMCO ne kocka na tome hoće li GPT-8 govoriti koherentno. PIMCO se kladi da će Oracle i dalje prodavati baze podataka kompanijama koje ne znaju za bolje, i da će tim kompanijama trebati mjesto gdje će te baze stajati. To nije klađenje na budućnost. To je klađenje na inerciju. A inercija, jebote, nikad ne gubi. Inercija je pobijedila COBOL, mainframe, Windows XP i tisuću drugih stvari koje su trebale umrijeti, a nisu, jer je lakše platiti nego migrirati. Oracle je savršen primjer te filozofije: proizvod koji nitko ne voli, ali ga svi koriste, jer ga koriste i oni prije njih, i tako unazad do vremena kad je baza podataka bila fizička knjiga u ormaru.

Sad zamisli scenu: Oracle dođe u banke i kaže: trebam šesnaest milijardi dolara za jednu zgradu u kojoj će biti serveri koji će pokretati AI modele koje još nitko ne zna kako će naplatiti. Banke pogledaju svoje analitičare, analitičari pogledaju svoje modele, modeli pogledaju povijesne podatke i kažu: gospodine, zadnji put kad je netko tražio šesnaest milijardi za nešto što ne zarađuje, zvalo se WeWork i trebalo je spasiti rad od ureda. Banke kažu: ne, hvala, previše je rizika, idemo mi radije financirati nekretnine u Miamiju koje će potonuti u ocean za dvadeset godina, to je sigurnija investicija. I tu ulazi PIMCO. PIMCO, koji ima toliko love da može reći: jebiga, deset milijardi je sitan zalogaj, ako propadne, niko neće ni primijetiti, a ako uspije, imamo priču za sljedećih deset godina. To nije investicijska odluka. To je egzistencijalna dosada.

Ali najbolji dio tek dolazi. Oracle je, naime, dio konzorcija koji se zove Stargate. Da, Stargate, kao serija iz devedesetih u kojoj prolaze kroz crvotočinu i upoznaju vanzemaljce. Ime je, naravno, odabrao netko tko misli da je to cool, a ne netko tko je gledao seriju i zna da je Stargate priča o vojsci koja pokušava kontrolirati tehnologiju koju ne razumije, dok vanzemaljci seru po svemu i na kraju opet treba spasiti svijet. Zvuči poznato? Jer upravo to radimo s AI-jem: vojno-industrijski kompleks i tehnološki divovi grade infrastrukturu kojom će netko drugi upravljati, dok se svi pretvaraju da znaju što rade. Stargate projekt ima ukupnu vrijednost od 72 milijarde dolara. Sedamdeset dvije. To je više od BDP-a Hrvatske. I to ide u zgrade, kablove, generatore, hlađenje i GPU-e koje proizvodi jedna kompanija koja nema dovoljno čipova ni za vlastite kupce. Ako ovo nije balon, ne znam što jest.

Nije da je AI glupost. AI je jebeno koristan. Ali pitanje nije je li AI dobar. Pitanje je: tko će platiti račun za struju? Data centar u Michiganu, taj od šesnaest milijardi, trošit će struju kao mali grad. A struja ne dolazi iz ničega. Dolazi iz plina, nuklearke, vjetra ili sunca, i netko mora platiti prijenos, transformaciju i održavanje. Oracle će to naplatiti svojim korisnicima. A korisnici će to prebaciti na svoje korisnike. A ti korisnici smo mi, jebote, potrošači koji ćemo platiti višu cijenu proizvoda jer je netko odlučio da AI mora znati generirati slike mačaka u svemiru. To je onaj taj mehanizam kojim su telekomi naplatili 3G mreže koje nikad nisu iskoristili, samo što su tada bar mogli reći da ćeš moći slati MMS-ove. Danas ti kažu da će AI napisati tvoj životopis. Hvala, baš sam trebao to.

A najveća ironija? Banke su se povukle jer su sumnjale u održivost potražnje. Banke, koje su financirale dot-com balon, subprime hipoteke, kripto burze i SVB koji je propao jer je kupio državne obveznice u krivo vrijeme — te iste banke su rekle: ne, ovo je previše. To je kao da ti tvoj najveći luzer frend kaže da si ti otišao predaleko. Kada ti banke kažu da si lud, stvarno si lud. Ali ne brini, PIMCO je tu. PIMCO, koji je preživio 2008. jer su se kladili protiv američkih hipoteka, sad se kladi na Oracle. Možda su u pravu. Možda nisu. Ali jedno je sigurno: kad ti treba šesnaest milijardi za jednu zgradu, i jedini koji ti daju novac su oni koji su se obogatili na propasti drugih — onda znaš da si u industriji koja je pojela vlastiti mozak i sad jede rep.

I tako, dok se u Michiganu bude gradila najveća zgrada na svijetu za najveći balon na svijetu, negdje u Rijeci netko plaća pretplatu za internet koji je sporiji od onog koji sam ja postavio 1996. jer operateri misle da je optika preskupa. A Oracle dobiva šesnaest milijardi za hlađenje servera. Svijet je, jednostavno, postao apsurdan. I to je jedina konstanta koja ostaje.

Izvor: thenextweb.com