Pet ponuda za prazan prostor u Opatiji

Pet ponuda za bivšu knjižaru na glavnoj ulici. To je brojka koja bi u normalnom gradu značila da tržište radi, da investitori prepoznaju priliku, da netko vidi budućnost u kvadratima koji su ostali bez sadržaja. U Opatiji, pet ponuda za prostor koji je godinama bio jedino mjesto gdje si mogao kupiti knjigu, znači nešto sasvim drugo. Znači da je netko napokon shvatio da je centar grada postao muzej na otvorenom — lijep, uređen, ali bez ičega što bi normalnog čovjeka natjeralo da izvadi novčanik.

Knjižara je zatvorena. Nije propala zbog krize, nije propala zbog interneta, nije propala zato što ljudi više ne čitaju. Propala je zato što je u gradu od dvanaest tisuća stanovnika, s turističkim prometom koji bi mnogi europski gradovi pozavidjeli, jedino mjesto s knjigama bilo u franšizi koja je odlučila da joj je isplativije prodavati cigarete i loto listiće nego romane. I sad kad je otišla, svi su iznenađeni. Kao da je netko očekivao da će Tisak Media, firma koja je pretvorila knjižare u mješovite robne kuće, odjednom postati Matica hrvatska.

Gradonačelnik je odmah reagirao. Rekao je da će Grad učiniti sve da se vrati prodaja knjiga. To je lijepa izjava. Zvuči kao nešto što bi čovjek rekao na konferenciji za novinare dok kamere snimaju prazan izlog. Problem je što iza te izjave ne stoji mehanizam. Grad ne može natjerati privatnog investitora da otvori knjižaru. Grad može subvencionirati najam, može dati porezne olakšice, može prostor proglasiti kulturnim dobrom i tražiti da svaki novi najmoprimac drži najmanje tristo naslova na policama. Ali to zahtijeva odluku. I hrabrost. I razumijevanje da knjiga nije roba kao svaka druga.

Jer ako je knjiga roba kao svaka druga, zašto bi netko otvorio knjižaru kad može otvoriti suvenirnicu, pekaru ili, jebote, još jednu slastičarnu s istim kolačima koji se prodaju u dvadeset drugih slastičarnica u krugu od petsto metara? Opatija je puna tih mjesta. Mjesta koja prodaju istu stvar, istim ljudima, istim turistima, s istom marginom i istom dosadom. I funkcionira. Jer turistu ne treba knjiga. Turistu treba magnete, majicu i kavu. Knjiga je teška. Knjiga zahtijeva pažnju. Knjiga je, u svijetu instant zadovoljstva, anakrona investicija vremena.

I tu dolazimo do dijela koji boli. Pet ponuda je stiglo. Pet ljudi ili firmi vidi potencijal u tom prostoru. I vjerojatno će ga dobiti netko tko će otvoriti nešto što donosi brzu zaradu. Jer pet ponuda u Opatiji, na toj lokaciji, ne znači pet ljudi koji žele otvoriti knjižaru. Znači pet ljudi koji su izračunali da se na tom mjestu može zaraditi. I u tom izračunu, knjiga je vjerojatno zadnja stavka na popisu.

Grad može intervenirati. Može reći: ovaj prostor je strateški, ovaj prostor je kulturni, ovaj prostor je važan za identitet grada. Ali to bi značilo da Grad ima strategiju, da Grad razumije da prazan izlog u centru nije samo estetski problem nego simptom. Simptom grada koji je postao kulisa. Prekrasna pozornica na kojoj se više ne igra predstava. Samo se prolazi.

I nije samo Opatija. Cijela obala pati od istog sindroma. Gradovi koji su svoju budućnost stavili na turizam, a zaboravili da turist ne dolazi zbog hotela. Dolazi zbog grada. A grad bez knjižare, bez knjižnice koja radi poslije podne, bez prostora gdje se ljudi okupljaju oko ideja a ne oko konobara koji nosi pladanj — taj grad je mrtav. Lijep, ali mrtav. Kao oni američki gradovi u pustinji koje vidiš na fotografijama i misliš: kako bi bilo lijepo živjeti tamo. Dok ne shvatiš da tamo nitko ne živi.

Opatija ima sreću što još uvijek ima ljude koji su zabrinuti zbog praznog izloga. To je dobar znak. Znači da nisu svi otupili. Znači da postoji svijest da je knjiga važnija od magneta. Ali svijest bez akcije je kao knjižara bez kupaca — postoji, ali ne radi.

Pet ponuda. Grad će odabrati. I u tom izboru, Opatija će pokazati što zapravo želi biti. Grad koji prodaje knjige, ili grad koji prodaje uspomene na grad koji je nekad prodavao knjige.

Izvor: fiuman.hr